Disanje, kisik i pulsna oksimetrija

Disanje, kisik i pulsna oksimetrija

okicek

Zadaća je disanja osigurati dopremu kisika tkivima i izbaciti ugljični dioksid iz organizma. To se ostvaruje: a) plućnom ventilacijom – strujanjem zraka u oba smjera između atmosfere i alveola, b) difuzijom kisika i ugljičnog dioksida između alveola i krvi,  i  c) prijenosom kisika i ugljičnog dioksida krvlju i tjelesnim tekućinama do stanica tkiva i od njih. Izmjena udisaja i izdisaja složen je proces koji zahtijeva integraciju funkcije središnjeg živčanog sustava (SŽS) i dišne muskulature.

Kisik

Bez kisika nema života. Naše tijelo funkcionira tako da stanice, uz pomoć kisika, iz šećera dobivaju staničnu energiju u obliku adenozin trifosfata (ATP), a u samo jednoj minuti mogu primiti gotovo jednu litru kisika. Kisik se u naše tijelu veže za hemoglobin. Normalno se 97% kisika prenosi od pluća do tkiva kemijski vezano za hemoglobin, a tek 3% otopljeno u vodi plazme i stanica. Očito je da je količina O2 koja se prenosi krvlju do tkiva gotovo u potpunosti određena količinom oksihemoglobina (HbO2), odnosno zasićenjem hemoglobina kisikom u arterijskoj krvi (SaO2). Naše tijelo u nedostatku kisika postaje bolesno i ako nedostatak kisika potraje tijelo umire.

 

Hipoksija

Hipoksija je medicinski termin za stanje smanjene razine kisika u tijelu. (zasićenje (saturacija) kisikom (SpO2) < 90%).

 

Manjak kisika u krvi naziva se hipoksemija.

Referentna vrijednost pO2=9,3-13,3 kPa (70-100 mm Hg)

Laka hipoksemija pO2=7,3-9,2 kPa (55-70 mm Hg)

Teška hipoksemija pO2=5,3-7,2 kPa (40-55 mm Hg)

Vrlo teška hipoksemija pO2 <5,3 kPa (<40 mm Hg)

 

Arterijska hipoksemija osnovna je indikacija za primjenu kisika. Način primjene i koncentracija (protok) kisika ovise o kliničkom stanju bolesnika, uzročnom mehanizmu i brzini nastanka hipoksemije te, vrlo važno, o ev. istodobnoj prisutnosti hiperkapnije.

 

Uzroci hipoksije su različiti

Stanja koja najčešće uzrokuju hipoksiju su  primjerice, kronične plućne bolesti (astma i kronična opstrukcijska bolest pluća, cistična i druge fibroze, oštećenje stanica pluća u sazrijevanju), cirkulacijski poremećaji, popuštanje srca i drugi čimbenici. Prvi simptomi manjka kisika u organizmu su umor, slabost, osjećaj hladnoće, slabljenje pamćenja i koncentracije, lupanje srca, bolovi u mišićima, bljedilo, vrtoglavica, razdražljivost, česte infekcije.

 

Hipoksija klasifikacija:

Hipoksična hipoksija – označava sve vrste hipoksije kod kojih do alveola ne stiže dovoljna količina kisika. Anemijska hipoksija – označava sva stanja koja su izazvana oštećenjem transporta kisika hemoglobinom (zbog nedovoljnih količina ili kemijskih oštećenja strukture hemoglobina). Zastojna (cirkulacijska) hipoksija – označava hipoksična stanja izazvana oštećenjem cirkulacije koje ometa dopremanje kisika do stanica i tkiva.

Hipoksija zbog prekomjerne potrošnje kisika (fiziološki hipoksija) – nastaje zbog velike potrošnje kisika pri ekstremnom mišićnom radu i može se javiti kod sportaša i fizičkih radnika. Tkivna hipoksija – stanja sa dovoljnom količinom kisika u organizmu a tkiva i stanice ga ne mogu koristiti zbog oštećenja oksidacijskih enzima u stanicama (trovanja cijanidima, nekim anesteticima, nedostatkom vitamina B). Kod ove hipoksije u venskoj krvi je povišen sadržaj kisika jer ga tkiva ne iskorištavaju.

 

Mjerenje zasićenosti krvi kisikom

Pulsna oksimetrija (pulse oximetry) je neinvazivna metoda mjerenja oksigenacije ili postotka hemoglobina koji je zasićen kisikom (saturation of peripheral oxygen – SpO2). Mjerenje je izraženo u postocima. Pulsni oksimetri omogućavaju i mjerenje brzine otkucaja srca. Procedura je kratka i bezbolna i izvodi se  tako što se malim  štipaljka  instrumentom  obuhvati kažiprst ruke pri čemu se na digitalnom displeju prikažu vrijednosti pulsa i postotak zasićenosti arterijske krvi kisikom. Senzor se sastoji od dva izvora svjetla valnih duljina 600nm i 940nm, koji se djelomično apsorbiraju u hemoglobinu u ovisnosti o zasićenosti ili nezasićenosti kisikom. Računajući apsorpciju na dvjema valnim duljinama moguće je odrediti zasićenost hemoglobina kisikom. Ova metoda ovisi o protoku krvi koji je nužan za njeno funkcioniranje jer kada ga nema ili je oslabljen moguće je da oksimetar neće raditi.

 

Pulsna oksimetrija je indicirana u svim kliničkim stanjima u kojima postoji vjerovatnost pojave hipoksemije. Invazivan način mjerenja podrazumijeva izravno uzimanje uzorka krvi iz arterije radi analize plinova u arterijskoj krvi. SaO2 (saturacija kisikom arterijske krvi mjerena iz uzorka krvi), SpO2 (saturacija arterijske krvi kisikom mjerena pomoću pulsnog oksimetra).

 

Normalne vrijednosti saturacije O2 se kreću između 95-100%. Ako postoje problemi sa plućima i srcem vrijednosti  saturacije će biti smanjene čak i u mirovanju. Osobe sa adekvatnom izmjenom plinova imaju SpO2 u rasponu između 98% i 100% . Saturacija kisikom manja od 94% smatra se hipoksijom, a kod vrijednosti ispod 90% hipoksija se smatra izraženom i potrebno ju je terapijski korigirati. Idealno mjesto za postavljanje senzora pulsnog oksimetra je ono koje je dobro prokrvljeno, relativno nepokretno, lako dostupno i udobno za pacijenta. Najčešća mjesta su jagodica prstiju šake i resica ušne školjke.

 

Visiomed Oxycheck oksimetar za puls prsta može pomoći u kontroli zasićenja kisikom.

Malen je, troši malo struje, praktičan je i prenosiv. Pacijent samo treba postaviti prst u fotoelektrični senzor za vršak prsta kako bi dobio dijagnozu te se na zaslonu prikaže zasićenje kisikom. Kliničkim je eksperimentima dokazano da je vrlo precizan.

oxy

PREDVIĐENA UPORABA

Pulsni oksimetar za prste je prijenosni neinvazivni uređaj namijenjen za lokalnu provjeru  zasićenja kisikom arterijskog hemoglobina (SpO2) i stope pulsa odraslih i pedijatrijskih pacijenata. Ovaj uređaj nema alarm. Nije namijenjen za kontinuirano praćenje.

oxy2